Nakon što sam brusio formu na 5. Felt triatlon ligi na domaćem terenu cilj mi je bio nastupiti prvi puta u Podersdorfu u pokrajini Burgenland u Austriji na olimpijskom triatlonu, na distanci koja je prvi puta održana ove godine u Podersdorfu, a to je trebala biti zadnja provjera pred prvenstvo Hrvatske u dugom triatlonu u Poreču u devetom mjesecu. Plan se već poremetio kada sam već ususret predzadnjem kolu na triatlon ligi imao problem sa pogonom na biciklu. Naime, bicikl sam kupio sada već prije 5 godina, a ove sezone sam stvarno puno trenirao bicikl, posebno brdske treninge kada sam se pripremao za specifičnu stazu na Trumer half ironman triatlonu nedaleko Salzburga krajem 7.mjeseca. Serviser Željko Gundić koji mi redovito servisira bicikl kada sam u Varaždinu mi je rekao kako su mi otišli lageri, a i da je pogon nakon toliko godina treninga i utrka već skoro pa na 'izdisaju'. Na predzadnjem i zadnjem kolu na triatlon ligi sam se natjecao s takvim pogonom, a glavni razlog zašto nisam otišao u Podersdorf na utrku je bio što si nisam mogao financijski priuštiti popravak, a bojao sam se nastupiti sa neispravnim biciklom na utrci na kojoj se sigurno ne bih štedio.
Iako nisam otišao u Podersdorf, nastavio sam trenirati na takvom biciklu i već par dana kasnije mi je bilo žao što sam odustao od Podersdorfa. Brzo sam se uspio dogovoriti sa prijateljima, Markom iz Triatlon kluba Swibir koji redovito iz Siska dolazi na triatlon ligu u Varaždin i Matijom iz Triatlon kluba Međimurje s kojima sam se uživao natjecati na ljetnoj triatlon ligi da u subotu 7.rujna odemo zajedno na utrku olimpijskog triatlona - Garmin Bled triatlon na Bledsko jezero u susjednu Sloveniju.
Bled mi je ostao u izuzetno lijepom sjećanju, jer sam tamo i završio half ironman utrku 2011. godine o čemu možete pročitati na blogu. Usudio bih se čak reći da sam zaljubljen u Bled i volio bih da i sljedećih sezona budem u mogućnosti odlaziti tamo se natjecati i uživati u prirodnim ljepotama Bledskog kraja.
Prvi triatlon u Bledu organiziran je davne 1984. godine, a popularno natjecanje Garmin triatlon je sada već postao tradicija i ove godine je uzastopno održan 11. godinu zaredom i natjecanje je bilo zadnje u seriji triatlonskih utrka za Alpe-Adria kup tako da je i ta činjenica privuklo dosta natjecatelja da prikupe zadnje bodove u sezoni, a lijepo sunčano vrijeme je samo dodatno pridonijelo velikom broju natjecatelja na svim utrkama toga dana i velikom broju gledatelja kojih je svake godine sve više na triatlonskim natjecanjima u Sloveniji. Ove godine je ovaj triatlonski događaj posjetilo više od 500 natjecatelja svih dobnih kategorija koji su se natjecali u supersprint triatlonu, štafetnom i triatlonu za građane i olimpijskom triatlonu, što čini Garmin Bled triatlon najbolje posjećenom triatlonskom utrkom u Sloveniji u sezoni 2013.
Sa samom utrkom sam jako zadovoljan, jer ispala mi je najbolja utrka ove sezone unatoč tome što sam možda donio pogrešnu odluku da nisam plivao sa neoprenom iako se pretpostavljalo da će biti
dozvoljeno plivanje sa neoprenom. Sjećam se da mi nije bilo baš ugodno plivati prvi krug u dosta hladnom jezeru, ali opet nije bilo tako strašno, jer smo i Marko i Matija i ja doživjeli hladnije
uvjete na zadnjem, kišnom kolu na triatlon ligi u Varaždinu. Taman kad sam se zagrijao u drugom krugu plivanja ubrzo sam izašao na biciklističku stazu koja je dosta tehnički zahtjevna sa usponima
i dugim nizbrdicama, kružnim tokom i okretima u 6 krugova. Biciklistički dio sam kontrolirao što zbog pogona, a još više zbog toga što sam znao da poslije slijedi 10km trčanja na kojem je skoro
najravniji dio ulazak u cilj. Stazu sam istrčao bez ijednog kriznog trenutka koji bi me primorao da stanem na što sam najsretniji, što znači da sam gotovo cijelu utrku podredio svojim trenutnim
mogućnostima toga dana, a izostalo je samo to što mi je ovaj puta Marko uspio dovoljno pobjeći na plivanju (Marko je dugogodišnji, odličan natjecatelj u daljinskom plivanju) da ga nisam uspio
stići na trčanju. Dva km prije ulaska u cilj nakon zadnjeg, trećeg okreta na trčanju činilo mi se kako ću ga opet uspjeti pozdraviti kao na zadnjih par kola na triatlon ligi, ali kasnije je
priznao da mu je neki slovenski triatlonac dao vjetar u leđa i snage da izdrži do kraja da ga ne stignem. :)
Sretan sam i da je s nama bio Matija kojem je ovo bio tek 3. olimpijski triatlon i da je Matija napravio odličan rezultat na Bledu kao najbolji od svih hrvatskih triatlonaca (bio je i 1. u svojoj
juniorskoj kategoriji) i da je to napravio na zadnjem triatlonu ove sezone prije nego je otišao na prvu godinu studija u Zagreb. Matija je odličan i jako uporan mladi triatlonac i uspješan
sportaš iz Varaždina (hrvatski rekorder u plivanju s perajama, ronioc i plivač) i godine su triatlona pred njim.
Od hrvatskih natjecatelja osim Marka, Matije i mene najbrojniji su bili moji klupski kolege, triatlonci iz Triatlon kluba Zagreb u sastavu (Martin Papišta, Bojan Stojnić, Ivan Matić, Filip
Rosandić i Sandra Ferenčak) koji su također napravili odlične rezultate, a Marina Milković, članica Triatlon kluba Swibir napravila je super utrku i ukupno je osvojila 3.mjesto kod žena. Budući
da mi je utrka na Bledu bila jedini triatlon u 2013. u Sloveniji drago mi je da sam se vidio i s dragim prijateljom i odličnim slovenskim triatloncem, Janezom Klančnikom kojeg sam upoznao na Crossmanu u Austriji 2012. godine.
Write a comment