16. Zagreb Open - Memorial Marijan Pedišić

U subotu 16. lipnja u Zagrebu na zapadnoj strani jezera Jarun po izrazito    toplom vremenu održan je triatlon festival u organizaciji triatlon kluba Zagreb. Osim glavne utrke u olimpijskom triatlonu, održane su utrke u   super sprint triatlonu, aquatlonu (promotivna utrka i prvenstvo grada Zagreba za mlađe dobne skupine) i humanitarna utrka 'Triatlon za sve'  (100 m plivanje + 6,4 km biciklizam (1 krug ) + 1,25 km trčanje). 

Ovo sportsko natjecanje zove se i Memorijal Marijan Pedišić i svake godine se festival triatlona održava u čast jednog od najboljih hrvatskih triatlonaca svih vremena kojega se smatra i jednim od utemeljitelja triatlona u Hrvatskoj.

 Svaki hrvatski natjecatelj u triatlonu bi morao znati tko je bio Marijan Pedišić - Peda.

Ovo je bio moj treći uzastopni nastup u olimpijskom triatlonu na Jarunu. Prvi puta sam se natjecao 2010. godine (3h:06min.), 2011. (2h:37min) i 2012. (2h:29min). 

Ove godine po ukupnom vremenu u plivanju nisam napravio neku razliku od prošlogodišnjeg plivanja na Jarunu. Plivam puno više i češće provodim vrijeme nego prethodnih sezona u vodi i znam da će polako s vremenom i to sjesti na svoje mjesto. Velika razlika je da ove sezone u Varaždinu plivam sam, a kad sam u Zagrebu ponekad treninge odradim sa kolegama iz Triatlon kluba Zagreb najčešće sa Viktorom Sarićem koji je puno bolji što mi pomaže. Na brzini ionako uvijek ima posla, a pomak sam napravio u tehnici sa smanjivanjem zaveslaja i u izdržljivosti povisivši volumen što me ohrabruje za dalje. Na Jarunu sam isplivao iza Mire Kožića i uz bok prijatelja iz Slovenije s kojim sam opet trebao ove godine nastupiti na halfironmanu na Bledu. Tone Vrhovnik Straka (TK Ljubljana) jako se veselio utrci u Zagrebu, jer je Bled otkazan, a nažalost nije imao sreće, jer kad smo skupa izašli iz vode i došli do tranzicije morao je odustati zbog eksplozije oba dvije zračnice na jakom suncu. Njegov bicikl je bio baš pored mojeg i rekao sam mu da uzme moju jednu zračnicu i da još stigne promijeniti. Kasnije sam ga vidio kad sam vozio bike kako trči odličnim tempom oko jezera da bar napravi neki trening i to mi je bio dodatan motiv da držim ritam na biciklu.

Čim sam izašao iz tranzicije stigla me prva grupa (Lukina i Krivec), ali u tom trenutku nisam bio pripremljen da skočim, iako su mi imenjaci lijepo rekli da se priključim. Vozio sam solo pola kruga kada stizem Kožića i uskoro se formirala grupa (Nikić, Kožić, Vučemilović Ante i ja), vozili smo dobro i motivirao sam ih da se češće mijenjamo, a pritom se nisam štedio. Na početku 3.kruga nisam ni čuo kako je dojurila velika grupa (Grah, Mićanović, Juretić, Sarić, Šimunko i još neki) i ja sam se jedini iz naše grupe stigao ubaciti. Ritam je bio izrazito visok, nije mi bio problem voziti na toj brzini, jedino što još moram vježbati uzimanje bidona kad vozim u grupi na brzini >45 km/h, jer nisam baš stigao piti kako sam htio, već bi samo gledao od kojih su boja ti bidoni. Ubrzo sam primjetio kako su se sa vodećih pozicija maknuli Sarić i Juretić, a kako se nisam ni usudio okrenuti nije mi bilo jasno, jer ih nisam u zadnjem njihovom krugu vidio da davaju smjene. U njihovom zadnjem krugu (moj predzadnji) počelo je nekakvo taktičko nadmudrivanje i odjednom je brzina počela padati na što Grah kaže nešto slično kao: 'Što je? Što ste sad stali? Ajmo jače! Baš bih vas volio vidjeti na ironmanu!' Na to je počelo samo skakanje pomahnitalih, svatko je želio pokazati da ima još snage tako da sam u zadnji krug ušao s jednakom brzinom, a ostali smo samo Šimunko i ja. Ubrzo smo stigli Cvilindera i još jednog triatlonca i zajedno smo ušli u tranziciju.

Bicikl mi je prošao jako brzo, bio sam jako zadovoljan sa vremenom i znao sam da imam vrijeme koje mi garantira da ispunim cilj s ukupnim vremenom ispod 2:30. Tijekom bicikla razmišljao sam da mozda pustim grupu u predzadnjem krugu i da i ja ne sudjelujem pošteno u smjenama, ali odlučio sam da se neću štediti, jer tko zna kako ću se osjećati na trčanju.

Na izlasku iz tranzicije osjetio sam neki čudan grč na gornjem dijelu quadricepsa prema stražnjici kojeg još nikad na treninzima nisam osjetio. Dva kruga sam se dobro držao na trčanju iako taj grč nikako da popusti, a u zadnjem krugu kad sam znao da imam osobni rekord odlučio sam si malo olakšati i prohodati na okrjepama.

Na trčanju još točno znam na čemu moram poraditi i to mi predstavlja izazov, a olimpijski triatlon mi sve više postaje izuzetno zanimljiva disciplina u triatlonu.

Rezultati

Foto 3sporta.com