Prošli vikend sam odlučio prihvatiti poziv prijatelja i klupskog kolege, Viktora Sarića i otići s njim na utrku kros triatlona u Austriji. Nekoliko dana prije utrke plan mu se izmjenio tako da me
nazvao i pitao me da li bih želio ići sa njim, jer inače on sam ne bi putovao i tamo se natjecao. Kako sam ove godine doživio da se pripremaš za neku utrku, pa se na kraju sve izjalovi, odlučio
sam biti od koristi i otići s njim u Austriju i biti bar najbolji hrvatski navijač na toj utrci.
Viktor mi je već prije pričao o toj utrci kros triatlona, ali nisam ni razmišljao o prvenstvu Hrvatske u kros triatlonu na početku sezone u svibnju, budući da sam već dvije godine bez brdskog
bicikla kojeg sam odlučio tada prodati kako bih lakše nabavio trenažer i trenirao zimi. Kada je postalo aktualno da idemo zajedno u Austriju, razmišljao sam što bih mogao sve napraviti da samo
par dana pred utrku pokušam pronaći bicikl i posuditi ga s kojim bi eventualno nastupio na utrci u Austriji, jer iako ne vozim trenutno mountain bike bio sam uvjeren kako sam u dobroj formi da
probam završiti tu utrku. U Varaždinu se nisam uspio dogovoriti tako da sam dva dana prije Austrije otišao u Zagreb s namjerom kako se neću natjecati i kako idem samo kao podrška Viktoru da
rasturi na svojoj prvoj inozemnoj utrci. Otišao sam i bez neoprena, a ostalu opremu za trčanje i plivanje sam uzeo, jer sam mislio odraditi nekoliko treninga tijekom boravka u Zagrebu. O neoprenu
sam taj vikend u Austriji razmišljao na kraju više nego ikad prije. Bike sam na kraju dan prije puta posudio od bratićeve žene koja je bila sretna da će i taj bicikl konačno malo isprobati pravu
utrku.
Na put smo krenuli u petak kasno poslijepodne. Prvo smo razmišljali da idemo na dan utrke, budući da je start bio u 13h, ali kako je bila opcija da tamo prespavamo nakon utrke i ne vozimo natrag
umorni u noći, odlučili smo doći i tamo večer ranije.
Crossman utrka se održava u Völkermarktu ili na slovenskom jeziku Velikovcu, u gradu istoimenog okruga na
zapadu austrijske savezne pokrajine Koruške. Do Völkermarkta od Zagreba ima manje od 4h vožnje, a mi smo izabrali put Ptuj - Maribor - Dravograd običnom cestom kako bi uštedjeli sa plaćanjem
vinjeta za slovensku i austrijsku autocestu. Na kraju tim se putem ne dolazi ništa sporije do samog Völkermarkta, a cesta u Koruškoj koja ide uz rijeku Dravu nije toliko prometna kao autocesta i
osim toga puno je ljepša.
Völkermarkt se nalazi na 462
m nadmorske visine, grad se smjestio na terasi iznad lijeve obale Drave koja je branom zaustavljena kako bi se formiralo Völkermarkter See. Samo nekoliko stotina
metara okolo grada je park šuma, a ispod se nalazi samo jezero tako da je položaj grada idealan za utrku kros triatlona. Iz Velikovca dolazi najbolja austrijska atletičarka Stefanie Graf, koja je
na olimpijskim igrama u Sydneyu osvojila srebrnu medalju u utrci na 800 metara i 2004. je prekinula sportsku karijeru.
Glavni organizator popularnog Crossman triatlona u Völkermarktu je Robert Latschen, koji je od 2007., vlasnik licence za Xterra Austria , i koji u tom
svojstvu uspješno organizira 20 natjecanja godišnje, uključujući World Tour
Austria. Prije ove funkcije bio je aktivan punih 19 godina u profesionalnom sportu . Jedan od glavnih
dostignuća mu je uključujući nekoliko pokrajinskih i nacionalnih prvenstava u brdskom biciklizmu i age-group naslov svjetskog prvaka u Xterra triatlonu 2003. godine. Od 2004 do 2006 postigao je
ukupno 19 profesionalnih Xterra uspjeha na domaćim i
međunarodnim natjecanjima.
Danas radi kao uspješan organizator u sportskom marketingu i cilj mu je svakodnevni rad na povezivanju sportske znanosti sa iskustvom natjecateljskog sporta posebice u amaterskom i rekreativnom
sportu.
Utrku Crossman ove godine je po drugi puta organizirao Robert Latschen s ciljem da se ponudi što moguće bolja organizacija natjecateljima i da se
uspije u namjeri da Völkermarkt postane grad domaćin Europskog prvenstva u kros triatlonu koje se planira održati sljedeće godine u Austriji. Glavna Crossman utrka se sastoji 'samo' od 1km
plivanja, 30km brdskog bicikla i 10km trčanja, ali cilj organizatora je da sama staza s vremenom dobije epitet jedne od tehnički najzahtjevnijih utrka u kros triatlonu u Europi. Inače u
cjelokupnom triatlonskom svijetu triatlonci koji se natječu na Xterra često dobivaju epitet 'harder cases' aludirajući da rijetki triatlonci koji se natječu većinom na cestovnim biciklima mogu im
konkurirati. Po Crossman principu staza je zamišljena sa relativno kraćim plivanjem tek toliko da se natjecatelji dovoljno zagriju za najteže ocijenjenu stazu u brdskom biciklizmu i na kraju još
trčanje, ali tako da biciklistički dio potpuno razbija ritam utrke svakom natjecatelju. Robert je inače rodom iz gradića Griffen (Grebinj) nedaleko Völkermarkta kojeg su 822. godine sagradili
bamberški biskupi na brdu tako da ne čudi težak izazov za natjecatelje.
Prošle godine je Crossman predstavljen kao 'off road avantura za svakoga'. Prednost je utrke u odnosu na Xterrine utrke relativno mala startnina, a natjecatelji mogu isprobati točno kako izgleda
neka službena xterra utrka. Općina Völkermarkt dodatno stimulira sportski događaj, jer su svi svjesni kako je kros triatlon specifična utrka s kojom se brzo mogu profilirati na međunarodnoj
turističkoj karti. Xterra Austria je bila nekad, Crossman se zove budućnost.. Xterra Austria se održavala tri godine u St. Kanzianu također u okrugu Völkermarkt, a 2009. se utrka ugasila
zbog nedostatka potrebne potpore lokalne zajednice. Utrka u St. Kanzianu je svake godine uzimala 90% predviđenog godišnjeg proračuna, a nagradni fond od 40.000 eura bio je preveliki teret.
Crossman utrka je nastala na korijenima prošle Xterre s time da je Robertov cilj da utrka bude usmjerena više na lokalnu razinu, ali da sudionici zauzvrat relativno niskoj cijeni dobe što bolju i
kvalitetetniju uslugu. Kvaliteta je ključna riječ. Xterra je
ostala Latschenov organizacijski partner. Velika razlika je da nema novčanih nagrada. Čak i najbolji profesionalci počinju i dolaze na utrku i od početka nitko ne može ništa dobiti. To je dio Crossman
koncepta koji se uspješno patentirao na sportskom tržištu. Interes za Crossman koncept utrke je već takav da ga
Češka, Mađarska i Švicarska žele već preuzeti i
organizirati.
Navečer kad smo stigli u Völkermarkt glavni gradski trg bio je prepun trkača koji su uživali u koncertu glazbenih
bendova. 2. Südkärntner Businessrun je bila uvodna utrka i sportski događaj koji je najavio Crossman sljedeći dan. Business run su
utrke koje su u Austrije jako popularne na kojima trče zaposlenici tvrtki, javnih poduzeća, udruga
i institucija koji sami nisu toliko aktivni u sportskoj izvedbi, ali momčadski duh, zdravlje i promicanje tjelesne aktivnosti je u prvom
planu. Naime dokazano je da redovito trčanje uz fizičku
aktivnost povećava otpornost i performanse u radu. Opće
iskustvo je da takve utrke u južnoj Koruškoj značajno promiču osjećaj zajedništva i entuzijazam osoblja, što itekako doprinosi radnoj okolini
i zdravstvenoj svjesnosti zaposlenika unutar tvrtke.
Prošetali smo se da vidimo gdje je start utrke i probali smo koja je temperatura vode jezera i činilo nam se kako je toplo plivati
i bez neoprena, večerali smo i popili Puntigamer točeni Radler i krenuli do sela Littermoos kraj St. Kanziana am Klopeinersee gdje smo se našli sa Zlatkom Tomšićem i Oanom
Bacanu iz Triatlon kluba Jarun koji su stigli već ujutro i pronašli smještaj u pansionu u kojem je bilo mjesta i za nas. Goran Vrus iz Triatlon kluba Swibir je sa prijateljima došao neposredno
pred utrku.
Izvještaj od Vitje:
Plivanje: Hladnjikava voda, načmrđena Austria i neka polutekućica od 1km plivanja- brzo je prošlo
Bike: Prelazim 3 ljudi ukupno (to su oni sa Light verzije) i to je to. Do kraja trke preslo me jedno 30 natjecatelja od toga i nekoliko zena. Jedna me narocito prezrela pogledom dok me na uzbrdici ostavljala kad je vidla mene sporog i čelični bicikl. Na prvom krugu (osim kaj slusam bitte link, rechts, danke ) da kaj je meni ovo trebalo, da kak nisam saznao kakva je bic. dionica, da svako malo moram nosit taj bicikl po provalijama itd… Na kraju prvog kruga vidim da mi je trebalo 1h za 10 km a moram jos dva kruga napravit, to me totalno ukomiralo znajući da ono sve moram jos 2 puta proći…
2 krug- ova trka je fenomenalna pogreška tješim se pojmom iz kolegija upravljanja kako kod kolega treba prepoznati i nagraditi fenomenalne pogreške jer da je mtb isao austrijskim krajolicima, jezerima itd. ovo bi bio fenomenalan pogodak.
Izvještaj od Jurice:
Ujutro smo se probudili, doručkovali i krenuli na utrku. Zlatko se već prije prijavio na glavnu utrku, Viktor se odmah prijavio, a ja sam se još dvoumio da li da idem na light verziju (sprint
kros triatlon) ili na olimpijski kros triatlon. Izvadili smo bicikle i pripremali opremu te smo odlučili ići vidjeti malo kako izgleda ta biciklistička staza. Krenuli smo iza 11h se voziti, a
prijave su bile do 12h i Zlatko je rekao tada kao ajde neće nam valjda trebati 1h da se vozimo tih 10km. Kad smo se počeli voziti, već na izlasku iz tranzicije nakon 100m uspona slijedi
ulazak u šumu na kojem smo doslovno svi gurali bicikle, a rijetki su i na utrci uspjeli izvoziti bez da su u šumi stali. Nakon izlaska iz šume presječe se glavna cesta i počeli smo se opet
penjati, nakon 1km smo ušli opet u šumu sa stalnim penjanjem, a nakon nekoliko stotina metara smo vidjeli markiranu stazu tako da desno piše crossman light, a lijevo crossman. Kad smo
skrenuli lijevo, i kad sam se spustio niz takvu padinu da sam dio prohodao tako da sam prvo spustio bike, a onda sam se sigurno otklizao dolje, bio sam više nego siguran kako ću se prijaviti
na light utrku i da mi je to sasvim dovoljno, Ionako nisam imao spd pedale, već sam vozio u običnim tenisicama u kojima sam trčao. Nisam 'pao' na testu da idem i ja probati završiti pravu
utrku kad mi idu i prijatelji, u tom trenutku mi se činilo kako će mi biti sasvim dovoljna light varijanta. Kasnije sam vidio da je i ta light utrka puno teža nego što sam očekivao.
Plivanje: Nije nešto čime se mogu pohvaliti, osim što sam sretan da sam ostao doslovno živ. Mlad jesam, ali očito sam i lud, jer na samom startu nas je bilo ukupno dvoje u triatlonskom dresu, a dvoje Mađara je zalutalo na utrku pa nisu imali ni triatlonski dres, već su kupali u običnim plivačkim gaćicama što me bar malo ohrabrilo. Kad su se ostali i Viktor u neoprenima zagrijavali, ja sam smišljao taktiku kako da je najbolje da preživim tu ledenu vodu. Temperatura vode je bila 18 stupnjeva. Odlučio sam da ću čekati par minuta do starta, pa onda adrenalinski izdržati nekako to plivanje bez neoprena. Start je kasnio zbog brifinga na dva jezika i zbog postavljanja bova tako da je utrka počela tek u 13:30. Nekoliko minuta prije starta sam krenuo u plićak, jer sam čuo da su još 2 min. do starta, ali na kraju je bilo 5 minuta tako da sam se već poćeo doslovno tresti, a Goran Vrus me vidio i rekao mi je da sam mu se činio totalno plavim. Na startu sam skočio i nakon početnih nekoliko uzastopnih šokova i razmišljanja kako mi je hladno pokušao sam uhvatiti ritam kraula, ali tako mi je bilo ledeno da sam brzo odustao i samo sam si mislio kako ću otplivati 500m. Nakon olimpijskog triatlona u Zg napravio sam u tjednu takve plivačke treninge, a tu se borim za život na 500m. Odlučio sam plivati prsno da mi se ne ohlade noge i pritom sam samo razmišljao o totalnoj pozitivi i sjetio se one Jankove da kad uvjeti postanu j... najbolje odmah zaboraviti na bilokakav plasman. Na light smo plivali jedan krug oko 3 bove od 500m, a Viktor je plivao 2 kruga. Kasnije su pričali da je očito bilo i duže, jer su se bove micale, a da su se micale postao sam svjestan kad sam prošao zadnju bovu i počeo plivati prema obali i onda sam skužio da mi zapravo ne plivamo u stajaćem jezeru, već u nekom rukavcu Drave koja ima i struje tako da sam plivao ili prsno ili kao da igram vaterpolo sa glavom van. Jednostavno mi je bilo prehladno da sam mogao plivati sa disanjem na kraul i tek sam zadnjih 50m uspio se ugrijati. Tokom plivanja sam razmišljao kako je tek na nekom brodolomu u hladnom moru. Izašao sam van među zadnjima koji su plivali 1 krug, a uspio sam prestići ona dva gola Mađara i još dvoje.
Bike: Na biciklu sam bio sretan, a tresao sam se od hladnoće skoro do kraja bicikla. Iako su me zahtjevni usponi dobro umorili, stalno me pratio osjećaj hladnoće sa plivanja. Stiskao
sam koliko sam mogao na uzbrdicama, a neke nizbrdice sam vozio kao po jajima slušajući samo povike 'rechts - links' profesionalaca koji su me već na početku šume stigli dok se još nije
odvojila staza dviju utrka. Ponekad sam imao osjećaj kao da stojim na uzbrdici pored tih profića koji su vozili sve gore na nogama. Viktor me ubrzo stigao što mi je bilo jako drago, što znači
da je odlično plivao i da mu neće možda ostali pobjeći toliko. Neke nizbrdice sam odvozio i žmirečki samo da ne gledam dolje i da se ne razbijem preko takvih hupsera koje sam gledao samo na
televiziji. Trudio sam se što bolje koncentrirati i napraviti barem vrhunski trening koncentracije i kako izvući najbolje iz nevjerojatnih uvjeta na koje očito nisam bio spreman. Prestigao
sam troje na biciklu od 10km. Sama staza je bila odlično markirana, nema šanse da pogriješite skretanje sa velikim brojem redara na važnim točkama na stazi i velik broj fotografa i najmanje 3
kamere samo u šumi. Okrjepa je bila na izlasku iz šume na asfaltnom dijelu staze na zadnjem km uz jezero u kojem smo plivali, ja nisam uzeo okrjepu, ostali su rekli da je bio samo izotonik. U
tranziciju sam došao sa polupraznim bidonom. Tako je zahtjevna staza od 10km da se nisam usudio ni razmišljati da eventualno popijem malo.
Garmin - Crossman Light bike (10km)
Trčanje: Veselio sam se trčanju kad sam se sjetio da ne moram voziti još 2 kruga, ali puno težom stazom koliko su Goran, Viktor i Zlatko još morali. Oko tranzicije jako puno ljudi i
navijača koji svakog natjecatelja bodre, prođeš pored volontera i tako te bodre da sam se nekako osjećao čudno, jer nisam naviknut na tzv. 'kraćim' utrkama u Hrvatskoj na tako nešto. Trči se
od tranzicije 500m po asfaltu pa se skreće gore u šumu, pa se izbija van na gradsko groblje, pa kroz neko travnato dvorište natrag na šumski put pored pilane, preko mostića, stalno gore -
dolje.. Pravi trail running u hard obliku, trčiš gore pa dođeš na ravno i onda misliš stisnuti, ali baš ne ide. Ubijanje tempa samo takvo. Na jednom dijelu izletiš van iz šume, vidiš desno i
lijevo redare i nije ti jasno na koju stranu kad ti pokažu okomiti uspon i špagu, pa se povučeš svom snagom do vrha jednom špagom, pa skok desno na drugu špagu i puls ti je već u visinama i
onda još staza po kojoj nekako puzaš do vrha. Trčao sam u Saucony Kinwara koje naravno nisu model za trail running, prestigao sam dvoje na početku trčanja i jedna žena me prestigla u šumi
spustajući se nizbrdo u Salomon tenisicama bez ručne kočnice i na izlasku iz šume ima još 1km asfalta. Bila je ispred cca 300m i brzo je trčala, ali morao sam još nekog prestići pa sam
stisnuo i taj zadnji km sam još trčao najbrže od svih 5km te staze. U cilju je bila bogata okrjepa (sve moguće vrste Powerade izotonika, voda, gazirani i negazirani sokovi, kolači, energetske
pločiće, voće). Brzo sam otišao po fotoaparat i čekao sam da naše da ih fotografiram. Mislio sam kako su već odavno krenuli u zadnji krug, ali trebalo im je puno duže nego što su planirali da
okrenu pojedini krug.
Garmin profil run 5km (1 lap of Crossman)
Organizacija: Po mojem mišljenju ocjena 9/10 samo zato jer je start kasnio, ostalo sve na jako visokom nivou. Bogate okrjepe, staza savršeno markirana (kad sam fotografirao
upoznao sam glavnoga u organizaciji koji se brinuo za markaciju na trčanju i nekoliko puta me pitao da li sam zadovoljan, bio je sretan što vidi Hrvate i za sebe kaže da je strastveni
rekreativac, trči maraton 2:40..). Večera za sve natjecatelje i njihove pratitelje u starom gradu (Burg) u centru Völkermarkta samo nekoliko minuta od staze, u velikoj dvorani sa bendom. Već
prilikom podjele medalja je prikazivan video sa utrke koja je održana samo par sati ranije.
Kakva je konkurencija na Crossmanu?
Pobjednici na Crossmanu 2011. - Ronny Dietz i Martina Donner
Natjecatelji na Crossmanu 2012:
Tomas Kubek - juniorski prvak (1991.g.) iz
Slovačke, pobjednik Crossman 2012., budućnost svjetskog kros triatlona..
Carina Wasle: najpoznatija natjecateljica iz Austrije, 2009. svjetski prvak u zimskom triatlonu, europski prvak 2007. i 2010.
u kros triatlonu, osvojila je Xterra World Tour nekoliko puta i
osvojila četvrto i šesto mjesto na Svjetskom prvenstvu
Xterra na Maui.
Brigitta
Poor: U23 svjetska prvakinja u kros triatlonu iz susjedne Mađarske
Michael Szymoniuk: trostruki pobjednik kupa Austrije i bečki prvak u kros triatlonu
Phillip Reiner - pobjednik Crossman Light
2012; Ironman Austria 2008 - 9:35:57 - 3.Platz M18; Austrias Ironman 70.3 Champion M25 2010
Rezultati
Reportaža ORF (na 12:25)
Izvještaj slovenskog triatlonca Janeza Klančnika
Crossman Austria -
Ende im Gelände
Fotos - Swim (Eventbox.at)
Fotos - Bike (Eventbox.at)
Fotos - Run (Eventbox.at)
Write a comment