Nepažnja na triatlonskom natjecanju

Američki triatlonac koji se natjecao na svim dosadašnjim Olimpijskim igrama, sedam puta prvak SAD-a i jedini do sada najbolje rangirani američki triatlonac od strane ITU-a, Hunter Kemper pretrpio je veliki pad kad se sudario sa plivačem koji je prolazio kroz tranziciju na završnom triatlonskom natjecanju iz serije elite triatlona u Myrtle Beachu 9.listopada. Video pokazuje da se ova nesreća mogla izbjeći.  Plivaču je bilo dozvoljeno ući na stazu u trenutku kada je Kemper, koji je baš završavao prvi krug biciklističke utrke i vozio iza trenutnog prvog na utrci, Tommya Zaferesa, nije stigao reagirati te je došlo do teškog sudara. Nakon rendgenskog pregleda otkriveno je da je Kemper slomio lakat i da mu je potrebna operacija, te se ne zna točno koliko će dug biti oporavak.  
Kemperova ozljeda ga je prisilila da se povuče iz ovogodišnjih Panameričkih igara, što bi moglo imati katastrofalne posljedice za američki olimpijski triatlonski tim. Kemper je bio jedan od najvažnijih američkih triatlonaca u nadi da bi SAD imao jaki olimpijski tim na Olimpijskim igrama u Londonu sljedeće godine. Sada će biti vrlo teško osigurati konačno mjesto (final spot) čak i ako se preostala dva američka triatlonca (Mark Fretta i Manuel Huerta) natječu i oba pobijede na Panameričkim igrama.
Da taj plivač nije dobio dopuštenje u tom trenutku za izlazak na stazu, ova bi se nesreća izbjegla. Budući da  suci i ljudi zaduženi za sigurnost na utrci nisu obratili potrebnu pozornost, američki triatlonac morati će propustiti priliku natjecati se na Olimpijskim igrama u Londonu.
Unatoč tome što se možda predvidio rizik i organizator se osigurao, svejedno može biti sudski prijavljen ukoliko osigurani događaj pođe po zlu. Pokazalo se da su tužbe u sportu tijekom posljednjih godina u porastu. Upravo zato je potrebno uvijek poduzeti mjere identifikacije rizika i postupanja u sportskim situacijama.
Prema pravilima sportskog prava sudionici u sportu dužni su tijekom natjecanja poduzeti standardnu brigu jednih za druge: 'Oni koji sudjeluju u natjecateljskim sportovima, dužni su se brinuti o drugim sudionicima i mogu biti odgovorni zbog nemara u ponašanju za koje se može očekivati da se drugi sudionici nisu složili s njim.' (Condon v. Basi (1985.) WL 312 199). Također sudac koji nadgleda natjecanje može imati dužnost brige prema natjecateljima kako bi osigurao nepovređivanje (Smoldon v. Whitworth (1997) E.L.R. 249). Nemar pokriva neugovorno pravo (tort law) koje nameće dužnost nekoj osobi da se brine o tome da ne povrijedi drugu osobu.
Prije nego što se može ustanoviti odgovornost za nemar, mora se dokazati dužnost brige. Tri su glavna elementa za parničnu odgovornost: ponašanje, prekršaj i šteta. Nemar je propust učiniti nešto što bi razuman čovjek, vođen razmatranjem koje obično regulira provođenje ljudskih poslova, bio učinio, ili čineći nešto što pametan i razuman čovjek ne bi učinio. (Blythe v. Birmingham Waterworks Co (1856) 11 Exch 781).

Nakon ovog slučaja pretpostavljam da će mnogi željeti da nesretni Kemper podigne tužbu ako ne za osobne pretpljene ozljede onda za buduće dobro profesionalne triatlonske zajednice. Ovaj incident mogao bi ponovno otvoriti pitanje potrebe za odvajanjem profesionalnih natjecatelja i ostalih age-groupera (iako se Kemper sudario sa profesionalnim triatloncem, poznati su mnogi slučajevi kada su age-grouperi dovodili u opasnost profesionalne natjecatelje). 
I USAT (krovni nacionalni triatlonski savez) i organizator utrke trebaju provesti transparentan pregled utrke, proučiti kakva su bila pravila upravljanja i postupak i na kraju javno objaviti rezultate. To vrijedi posebno za USAT, jer on je glavni jamac koji daje pečat odobrenja za svaku utrku u zemlji. Organizatori utrka ne bi smjeli olako i pasivno prihvaćati uvjete sporazuma o organiziranju nekog natjecanja samo da bi lakše dobili potrebnu dozvolu saveza. Incident pokazuje i potrebu da se na sportskim natjecanjima sve više vodi računa o institucionalnoj kao i osobnoj odgovornosti. Gledalo bi se amaterski na problem kada bi se raspravljalo samo o potrebnoj udaljenosti između natjecatelja, već se treba uzeti u obzir i radna etika organizatora i sudionika utrke. Ako netko želi da mu profesionalni sportaši dođu na utrku, onda mora brinuti o osiguranju stručnog osoblja koje radi na profesionalan način. Sve manje je zaista neoprostivo.