Hidratacija za vrijeme plivanja

Većina misli da se plivanjem u bazenu tijelo ne znoji i da se ne gubi tjelesna tekućina. Misli se da su plivači ipak više skloni dehidraciji jer plivanje izaziva visok tjelesni napor, međutim plivači ne osjećaju potrebu da piju, jer su uronjeni u vodu i stoga im mozak nije svjestan potrebe za vodom i drugim tekućinama.
Obično se daju savjeti u triatlonu vezani uz hidrataciju za trčanje ili biciklizam, dok se mala važnost pridaje toj temi u plivanju. Postoji zanimljiva studija koja procjenjuje gubitak količine tjelesne tekućine u plivanju kada se pliva aerobno. Gubitak tekućine je mnogo veći nego što se obično pretpostavlja (uobičajeno se pretpostavlja da se u bazenu gubi manje tjelesne tekućine).  Na udaljenosti od 800m (plivajući brže od 12 min. na 100% intenziteta) plivači u prosjeku izgube 600ml, što je ekvivalent 0,8% tjelesne težine.  Na udaljenosti od 1700m (brže od 30 min. na 80% intenziteta) gubi se 800ml, što je ekvivalent 1% tjelesne težine. Iz tih vrijednosti može se procijeniti da triatlonac može izgubiti plivajući 3000m više od 1,5 litre tekućine (ako ne dehidrira tijekom plivanja). 
Gubitak tekućine smanjuje volumen plazme (van Nieuwenhoven et al 2000). To smanjuje krvni tlak koji utječe na smanjuje protoka krvi u mišićima i koži. Tijelo u nastojanju da prevlada takav šok funkcionira dalje tako da se povećava broj otkucaja srca; za svaku L izgubljene tekućine porast je od 8 otkucaja u min. (Edward Coyle, 1994.). Budući da manja količina krvi pristiže u tijelo, temparatura tijela raste 0,3 stupnjeva C po L izgubljene tekućine. Uz 2% gubitka tjelesne težine dolazi do pogoršanja kardiovaskularnih i termoregulacijskih sposobnosti što utječe na smanjenje kapaciteta vježbanja. 
Upravo zato je potrebno voditi računa o pravovremenom unosu tekućine i soli izgubljene tijekom treninga plivanja kako se ne bi postigao suprotan efekt koji se treningom želi izbjeći - gubitak performansi. 
Budući da dehidracija utječe na performanse, pretpostavlja se da ukoliko možemo spriječiti ili odgoditi njezin početak, možemo trenirati intenzivnije kroz duži period. U istraživanju i ocjenjivanju je sudjelovalo 16 članova vaterpolo kluba Santa Fe s najmanje 2 god. neprekidnog treniranja i sudjelovanja na natjecanjima najviše nacionalne razine godinu dana prije početka studije. Riječ je o sportašima prosječne dobi od 24.8 godina koji plivaju u bazenu najmanje 3x tjedno s prosječnim volumenom od 30.000 do 40.000 m mjesečno, ne uključujući tehničke i taktičke treninge u vlastitom sportu. 
Simptomi dehidracije pri plivanju su povećani nagon za mokrenjem, suha usta, ili natečeni jezik, slabost, vrtoglavica i umor. Pauzu bi trebalo napraviti svakih 15 do 20 min. konzumiranjem najmanje 8 gutljaja vode ili izotoničnog napitka. Samo zato što se nalazimo u vodi ne znači da trebamo prestati piti vodu. Nemojte se oslanjati na osjećaj žeđi koji nam daje do znanja da smo ostali 'bez vode' kada je već prekasno. Dehidracija dovodi do ozbiljne neravnoteže elektrolita u tijelu stoga je vrlo važno popiti puno tekućine prije početka tjelesne aktivnosti, jednako kao za vrijeme i poslije vježbanja kako bi mišići mogli nesmetano 'raditi svoj posao', a mi se što manje umorili.