Dok je triatlon još u razdoblju ranog djetinjstva u odnosu na ostatak sportske zajednice, službena tijela i veliki igrači u svijetu businessa koji su na bilokoji način povezani sa triatlonom nikako ne zaostaju za drugima što se može najbolje vidjeti iz korištenja usluga medija.
Po mnogima je triatlon sport koji je 'underground' ili 'non-mainstream' i upravo u većoj promociji socijalnih medija digitalnog doba vide glavni ključ širenja popularnosti triatlona.
Da bi triatlon kao svaki drugi sport dobio zalet u određenoj državi, a posebice danas u Hrvatskoj potrebno mu je bolje ekonomsko zaleđe i snažnije prožimanje sa gospodarstvom i sportskim
marketingom, međutim to postići nije tako lako, jer mnogi se unaprijed ograničavaju mišljenjem 'kako samo triatlonci mogu najbolje razumjeti triatlonce'?
Triatlon je već prije nekoliko godina zakoračio u područje sportskog biznisa. Sportski marketing je područje u kojem bi sportski praktičari trebali češće tražiti dodatnu stručnu pomoć profesionalaca u afektivnom sportskom marketingu
i event menadžmentu, budući da postoji velik broj sportskih organizacija (u širu definiciju ulaze i sportski klubovi) koji se svakodnevno bore kako osigurati dobit i financijski preživjeti u
katkad nemilosrdnom i konkurentnom tržištu. Ključno je bolje razumjeti kako i zašto pojedinac donosi odluku o sudjelovanju u određenom sportu ukoliko se želi utjecati na marketinški razvoj sporta
i izbjeći nedostatak predviđanja budućnosti u sportskoj industriji, odnosno modernu 'bolest' sportskih organizacija - 'marketing myopia'. Od vitalnog je značenja potreba za boljim razumijevanjem
samog sporta i samih natjecatelja, jer tek kad će se cijeniti uloga koju sport ima u današnjem društvu, više će se voditi računa i o potrebi uspješnog sportskog upravljanja.
Dan Empfield (osnivač američkog biciklističkog brenda Quintana Roo) je 2001. godine želio pomoći triatlonu, mladom sportu
osnivanjem Triatlonskog industrijskog vijeća (TIC). Nakon što je napustio biciklističku
tvrtku 2000. godine otišao je korak dalje pokretanjem web portala slowtwich.com kako bi članovima TIC-a uspješnije proslijedio feedback koji će dobivati od proizvođača, distributera, trgovaca i
najvažnije samih triatlonaca. Među važnijim ciljevima TIC-a spominju se vođenje statistike u ekonomiji povezanoj s triatlonom i prikupljanje novca za financiranje projekata (npr. nacionalne
američke oglasne sportske kampanje). Imao je jednostavno viziju stvaranja robustne sportske industrije koja će biti od pomoći triatlonsko-amaterskom svijetu te koja će što brže početi s
razvijanjem triatlonske sportske industrije - Triathlon Business vodeći se sasvim jednostavnim raison d'etre: 'We're taking our fate into our hands'.
Triathlon America je organizacija koja
je osnovana krajem 2010.godine prepoznavši potrebu da se za triatlonsku poslovnu zajednicu stvori i okupi mreža sportske industrije kako bi se što uspješnije osigurale nove poslovne prilike i
utjecalo na što efikasnije i inovativnije poslovanje uz smanjene poslovne rizike. Jednostavno rečeno ako ste obični triatlonac u Americi tj. potrošač onda je vaša 'organizacija' - nacionalni savez, ali ako ste profesionalni triatlonac,
proizvođač triatlonske opreme, trener, organizator utrke, davatelj usluga ili predstavnik medija onda je glavna 'organizacija' - Triathlon America.
Krajem veljače 2011. održana je i prva godišnja konferencija posvećena triatlonu i biznisu pod okriljem navedene organizacije. Teško je za povjerovati da u gotovo 30 godina otkada se razvija triatlon, nikada se nisu okupili najvažniji ljudi triatlonskog biznisa u jednoj sobi.
Postoje Kona, Olimpijske igre, Interbike, te bezbroj sajmova i utrka kroz godinu, ali ta
konferencija je upravo zaslužna da je prvi puta povezala članove USAT i ITU, čelnike Ironman i Rev3, tvrtke poput Tyr, Orca itd.. te ostale trgovce, trenere i stručnjake u sportskom
marketingu.
Do nedavno i u Americi nitko nije mogao zamisliti dijalog na temu 'Spajanja i akvizicije
u triatlonu' (Mergers and Acquisitions) budući da se s godinama uvriježilo pogrešno mišljenje da zarađivati novac u triatlonu znači da ste zapravo jedna od onih loših osoba. Već davne 1980.
godine multinacionalna kompanija Coca Cola uložila je 500.000 $ u triatlon što je zapamćen kao prvi korak ka profesionalizaciji triatlona i ulazak u business. Raspravljalo se i kako da se pokuša
izbjeći potencijalne zamke koje donosi npr. jeftinija biciklistička kineska industrija. Mladi, žene i manjine bili su glavne teme dijaloga i istaknute
su kao bitna područja potencijalnog rasta u triatlonu. Tako se konkretnije razgovaralo o razvoju nastavnog
plana i programa kako bi se što više djece visoke
školske dobi djeca upoznalo s triatlonom.
Krajem 2011. godine došlo je do slične inicijative na drugom kraju svijeta u Velikoj Britaniji,
poslovna zajednica zainteresirana za prožimanje poslovanja i triatlona osnovala je novo tijelo Triathlon Industry Association, triatlonsko-industrijsko udruženje koje će imati ulogu glavnog partnera za sve zainteresirane proizvođače,
distributere i dobavljače. Globalni uspjeh britanskih triatlonaca može zahvaliti i brigom o stvaranju jake
ekonomske suradnje sa velikim brojem poslovnih subjekata (>200) uključenih u triatlon.
Ciljevi udruženja su:
- pružanje podrške svojim članovima;
- djelovanje kao središnjeg predstavničkog tijela, zastupajući svoje interese pred
medijima, vladom, parlamentom i europskom tržištu i kao forum za razmjenu nekonkurentnih informacija
za članove;
- istraživanje, statistika, analize i druge relevantne tržišne
informacije;
- bolje umrežavanje i razvoj novih poslovnih mogućnosti;
Središnji događaj u kalendaru udruge biti će godišnje okupljanje, a prvo će biti 24.veljače. Pokretači koji stoje iza ovog projekta su David Townsend (TCR Show), Paul Shanley (urednik Tri247.com) i Gary Roethenbaugh koji će
koordinirati, upravljati i uspostaviti udruženjem do prve skupštine novih članova i dioničara. David Townsend je izjavio kako je oduševljen prvim reakcijama iz industrije i brojem prijava do sada te je naglasio kako su mnogi već dugo vrijeme govorili o potrebi
razvijanja takvog udruženja kao oblika priznanja zrelosti britanske sportske industrije. Neki od prvih prijavljenih članova su tvrtke Aqua Sphere, Chain Reaction Cycles,
Dean Jackson, Orca, Speedo, ZipVit itd, dok će godišnja članarina za zainteresirane poslovne subjekte iznositi 350 £.
'Da li je triatlon stvarno novi
golf' upitaju se danas mnogi misleći kako je nekada slično istrčani maraton definirao osobu koja ga je uspjela završiti, a sada je obrnuto kada ljudi počinju definirati
maraton.
Naime, ljudi traže neki novi američki san, odnosno obrnuto utječu na stvarnost tako da sve više
napuštaju profesionalne karijere da bi postali direktori pojedinih sportskih manifestacija, dok sportaši osjećaju veći stres od registracije na natjecanjima nego od sudjelovanja na
njima.
Triatlonske utrke koje su postale brand (M-dot) popunjavaju se natjecateljima sve brže i brže svake godine. U 2007. cijena registracije za Ironman bila je 450$ , 2011. 700 $, dok za Ironman 70,3 2007. 165$
, a sada 275 $.
Sa 2.4 milijarde $ kolektivnog ekonomskog utjecaja u Americi, triatlon više nije sport koji
se može samo tako ignorirati.
Ono što upada u oči je činjenica da rast cijena registracija na natjecanjima nije zapravo toliko i
povezan s potražnjom potrošača, većine običnih natjecatelja. S očima
uprtim prema završetku ciljne linije, mnogi poduzetnici u poslovnom triatlonskom svijetu imaju prave kompetitivne sposobnosti da od malog plamena naprave jaču vatru koja se neće tako lako
ugasiti. Kao i većina malih poduzetnika, Vinu
Malik strastveno priča o svojim proizvodima; osnivač je
Fuel Belt Inc., tvrtke koja proizvodi proizvode za dehidraciju. Isto tako kao dobar triatlonac dijeli jednaku strast prema svom sportu. Spajajući
dvije 'discipline' Malik je dio
nove ekipe triatlonaca u gospodarskom poslovanju koji uspijevaju ne samo pokrenuti tvrtku, već i doslovno održavati svoj sport na dnevnoj
bazi.
'Započeo sam
posao jer sam mislio da će Fuel Belt
('pojas s gorivom' - izotoničnim napicima) zaista pomoći sportašima i vjerujem da smo postigli taj
cilj', kaže Malik, koji se i sam natječe više od 20 godina te je završio više od 200
triatlona. Malik nije usamljen u obavljanju dvostruke
uloge - voditelja poslovanja (poduzetnika) i
sportaša. Tvrtkama kao što su Kiwami, Oomph, De Soto
Sport, Fast Lane Clothing također upravljaju triatlonci koji su završili desetke Ironmana i triatlona širom svijeta, a
istovremeno su napredovali u poslovnom svijetu. Emilio de Soto je znajući točno što je triatloncima potrebno, uspio pokrenuti
vlastito poslovanje. Njegova motivacija za izradu triatlonskih odijela je bila da triatlonci prestanu razmišljati o tome što nose na teškim i napornim utrkama, a kad je čuo da malo pomalo
prestaju sa žaljenjem zbog nedostatka vrhunskih odijela znao je da je na dobrom putu da napravi uspješan poslovni put.
Nije baš praksa da se neki sport često spominje u poznatom financijskom ili poslovnom časopisu, ali triatlon je npr. u Forbesu prikazan kao savršen sport za poslovne ljude.
Prepreka za ulazak u triatlon ima relativno malo, a uspjeh je uvijek moguć i dostižan. Poslovne koristi kao povećana memorijska snaga, povećanje kapaciteta za rad, sposobnost da se zadrži fokus duže vrijeme, žilavost i izdržljivost su dokazane i od neprocjenjive su vrijednosti. Nije više čudo da toliko uspješnih ljudi ima triatlon.
Triatlon i business izgledaju na prvi pogled kao da su međusobno udaljeni u svjetlosnim godinama, ali stvarno imaju puno više zajedničkog nego što se misli. Možda se netko može zapitati što ima zajedničkog plivanje, biciklizam i trčanje s menadžmentom upravljanja, rastom profita i općenito uspješnim poslovanjem, pa sam ovim tekstom odlučio istaknuti koji su to zapravo interesi koji sve više dijele poslovni svijet i fascinantan svijet multisporta kao što je triatlon.
Kao što se ne treba očekivati od početnika u triatlonu da završi Ironman, slično ne može ni običan
radnik odmah napredovati do direktora. Morate se truditi dokazati da posjedujete i razvijate vještine, kvalifikacije i imate motivaciju. Završiti prvi vlastiti triatlon nije toliko raznoliko od
uspješnog završetka posla na vlastitom prvom poslovnom projektu, jer će uspjeh u oba područja dati podstrek ka izgrađivanju novih vještina i spremnosti da se uhvate u koštac puno veće
prepreke. Svaka tvrtka bez dugoročnog strateškog plana se nalazi bliže padini, a isto vrijedi i za triatlonca bez jasnog
plana treninga. Treniranje na slijepo, bez konkretnih
ciljeva i zadanih smjernica uvijek će rezultirati negativnim posljedicama (ozljede, izgubljena dobit i izgubljeno
vrijeme), a važno je s druge strane znati ostati fokusiran na ciljeve kako
bi se željeno poslovanje uskladilo sa početnim planom. Rješavanje malih ciljeva uvijek je vrijedno proslaviti,
a business i triatlon može
nas učiti kako treba uživati u malim stvarima, ako smo
napravili sav dnevni poslovni plan ili napravili jako dobar trening. Slavlje malih uspjeha češće će nas podsjećati da smo zapravo produktivni.
Triatlon je sport koji zahtijeva svoje vrijeme, predanost, prehrambene navike i brojne
žrtve. Slično tome, uspjeh u poslovanju zahtijeva entuzijazam za svoj posao i tvrtku, neprestano usavršavanje,
istraživanje i širenje vlastitih horizonta. Uspješni poslovni ljudi i triatlonci imaju dar sposobnosti stalnog kretanja prema naprijed i da nikada ne odustaju brzo i lako. Unatoč zastojima (prazna guma ili zastoj na velikom projektu),
ili kada je razvoj određene situacije izvan naše kontrole, trebalo bi više činiti što trenutno možemo, a
zatim eventualno zastati potrebno vrijeme da se što brže opet nastavi s napretkom.
Tome može posvjedočiti npr. John Jenkins, izvršni direktor financijskog odjela General Electric Co.
koji je prošle godine zajedno sa 35 ostalih visoko pozicioniranih poslovnih ljudi u Velikoj Britaniji, sudjelovao na triatlonu u Londonu. Bankari, konzultanti, pravnici i menadžeri činili su 45%
ukupnih natjecatelja (14.000), a nakon što je većina završila svoj prvi triatlon u životu, počelo se sve više govoriti o sportu koji u biznisu zauzima mjesto koje pripada
golfu.
Jenkins kaže: 'Ukoliko postoji zajednički interes, zašto ne bi sa poslovnim partnerima sjeo i otišao dogovarati poslove vozeći bicikl ili otići lagano trčati nego gledati udaranje loptica ili sjediti na nogometnom stadionu? Zašto ne bi učinio istovremeno nešto malo više aktivnije?'
Triathlon
business
Endurance Sportswire
Multisport Research
Triathlon Business
International
Write a comment