Žene u triatlonu

No tienes que ser una "super woman"!
Gdje je mjesto triatlona u prethodnom naslovu 'Žene u sportu'?  Predsjednica Međunarodnog triatlonskog saveza često promiče u svojim izjavama ravnopravnost spolova u triatlonu i zalaže se za povećanje broja žena koje se bave triatlonom.
 Žene koje se natječu u triatlonu i u ostalim sportovima izdržljivosti su manjina u odnosu na broj žena koje sudjeluju u drugim sportovima. Prema podacima Španjolskog triatlonskog saveza udio natjecateljica na triatlonima je malo više od 10%.
Je li triatlon kao sport prezahtjevan ili jednostavno težak za nježniji spol?
Gledajući sa čisto fiziološkog aspekta žensko tijelo reagira na vremenski dugi napor jednako dobro kao i muško tijelo. Činjenica da triatlon nije tako raširen među ženama kao među muškarcima pronalazi svoj temelj često i u socijalnim razlozima. Neka istraživanja pokazuju da je većina žena koje se bave triatlonom podrijetlom iz obitelji u kojima je prisutna očita ljubav prema sportu. Isto tako žene se češće odvaže na sudjelovanje u triatlonu ako dijele istu ljubav i strast za sportom sa svojim prijateljima i općenito suprotnim spolom. Drugi razlog za manji broj natjecateljica u triatlonu je da muški dio populacije sportove izdržljivosti pogrešno označuje kao 'sportove gdje vladaju dečki'.

Cilj ovog teksta je pokušati predočiti fiziologiju ženskog tijela i njegovu prilagodbu na bavljenje triatlonom i objasniti kolika je zapravo korist koju žene s treniranjem triatlona mogu postići.

Žene obično otkrivaju triatlon dolazeći iz sportova koje on uključuje (plivanje, biciklizam i trčanje) ili jer s godinama postaju još više svjesnije važnosti aktivnije brige o psihofizičkom stanju, a upravo ti navedeni sportovi su idealni da se s takvim odlukama krene neovisno o vremenu i mjestu. 
Danas više nije upitno 'mogu li žene' postati vrhunski sportaši u triatlonu te stati uz bok muškim natjecateljima. Unazad nekoliko godina na Svjetskom prvenstvu u Ironmanu na Hawaiima Paula Newby Fraser je završila kao ženska pobjednica utrku s vremenom 8h:55min, a Mark Allen je pobijedio s 8h:09min što je tada bilo samo 9,4% sporije vrijeme. Ove godine je taj postotak smanjila Chrissie Wellington kada je na Ironman utrci u Rothu postavila novi svjetski rekord (8h:19min), a prije 2 dana je na Ironmanu u Arizoni pobijedila sa vremenom od 8h:36min.
Dr. Ernst Van Aaken svoj život je posvetio sportskoj medicini, posebno je istraživao trčanje, a za života je promovirao dugoprugaško žensko trčanje. Već 1953.god. u Waldnielu je organizirao maraton za žene. Van Aaken je stvorio metodu perseverance/endurance koju već od kraja 50-ih godina počinju koristiti mnogi trkači (više o metodi i njemu možete pročitati klikom na link). Van Aaken je tada zaključio: 'Žene nisu sprinteri, već trkači otporni na izdržljivost. Žensko tijelo nije skup hipertrofiranih mišića, već metaboličko tijelo. Žene su strpljivije i upornije od prosječnih muškaraca, a za treninge ih je lakše motivirati i puno su dosljednije u postizanju ciljeva.'  
Prosječna težina žena je manja, kao i njihov postotak vode i mišića u tijelu. Potonji prosjek iznosi 40% kod muškaraca u odnosu na 23% kod žena. 
Slijedeći podaci su rezultat uspoređivanja performansi muškaraca i žena u triatlonu i maratonu, dodajući ono vrijeme od 10%  ženama.  Žene imaju takve biološke osobine koje su zaslužne da je utjecaj fizičkih aktivnosti na njihovo tijelo mnogo logičniji. Najvažnije razlike u navedenom utjecaju tiču se reproduktivnog i cijelog sustava hormonske regulacije s dakako ostalim fizičkim parametrima. Različite hormonalne izlučevine nakon puberteta stvaraju razlike u performansama. Koštana struktura zdjelice u žena je šira, to daje ženama najniže težište što je velika prednost u sportovima kao gimnastika i aerobik. 
Kapacitet za izdržljivost u sportu, koji se mjeri potrošnjom kisika odnosno aerobni kapacitet je nešto manji u žena, to je zbog više čimbenika koji utječu u razvoju otpornosti  (srce, pluća i mišići - njihova veličina je neštomanja). Trening poboljšava potrošnju kisika, ali se određuje u velikoj mjeri koje su genetski vrlo promjenjive vrijednosti u oba spola. Sastav tijela je drugačiji - npr. u sportu gdje je prisutna visoka razina konkurencije, kao što je atletika postotak mliječne masti je oko 7% u muškaraca i 15% kod žena. Kada se govori o vrijednosti potrošnje kisika u odnosu na samo tijelo , tj. bez masti, vrijednosti i pristupa sportu, ono najviše ovise o stupnju treninga i genetici. 
U sportu fizička snaga je dakako važna. Razvoj skeletne mišićne mase je obično regulirana muškim hormonom testosteronom. 
Žene u odnosu na muškarce:
 - udio skeletnih mišića kod žena je 23%, 40% u muškaraca.- viši postotak masnog tkiva oko 25 do 30% u sjedećem položaju i 13 do 17% kod profesionalnih sportašica, u odnosu na vrijednosti kod muškaraca 20 do 25% u sjedećem položaju i 4 do 10% kod profesionalnih sportaša. Masno tkivo se taloži u određenim područjima. Tendencija je kod žena da se masno tkivo stvara na stražnjici i kukovima kako bi zaštitili trudnoću, dok kod muškaraca u predjelu trbuha.
- dišni sustav također pokazuje razlike u žena jer volumen pluća je 10% niži i koncentracija hemoglobina otprilike 2 niže (od 14 do 16 u muškaraca i 12 do 14 kod žena), što rezultira u smanjenoj potrošnji kisika tijekom vježbe, što će kod sportova izdržljivosti biti 15 do 20% manje.
- smanjeno znojenje žena tijekom vježbanja je jer su znojne žlijezde manje razvijeni nego kod muškaraca i sustav prijenosa topline je različit. Ova razlika u razini hormona utječu na sportsku izvedbu, žena može izgubiti ili primiti toplinu mnogo brže.- nema razlika između muškaraca i žena u distribuciji mišićnih vlakana. Žene imaju 10% više elastičnosti, kao i veću mobilnost zblobova, ali i popustljivost ligamenata. Žena imaju malu prednost u učenju motoričkih sposobnosti, koordinaciji i tehničkim izvedbama pokreta.
Žene podvrgnute programu treninga snage ostvaruju poboljšanja jednaka kao i muškarci, ali bolje poboljšanje živčano-mišićne kontrole.Budući da je triatlon sport koji zahtijeva znatne treninge, s navedenim podacima može se i zaključiti da i masti mogu stvarati energiju kao supstrat, a ukratko žene su možda i bolje tjelesno građene te kontinuiranim treninzima dostižu najviše standarde snage i brzine.

Stoga vjerojatno i iz tih razloga već 4 godine postoji serija triatlonskih utrka za žene u Španjolskoj koja se održava u 5 gradova (Madrid, San Sebastian, Merida, Valencia i Gran Canaria - Telde). Triatlon za žene se sastoji od 300m plivanja, 8km bicikla i 2km trčanja; glavni moto utrka je 'Ne moraš biti super-žena' upravo s ciljem da se mnoge žene odvaže i pokušaju probati novi sport.

'Uz malo treninga u slobodno vrijeme možete i Vi postati triatlonkom i uživati u sportu koji objedinjuje 3 sporta i zato nikada ne može postati dosadan!' 
Kategorije su odlično prilagođene: individualni nastup, sestre, 3 prijateljice, majka i kćer i kao zaposlene u tvrtki. Ove godine su natjecateljice prije početka svake utrke držale u rukama crvene kartone s porukom 'Saca tarjeta roja al maltratador!' kako bi upozorile na ubijanje bikova u Pamploni. Na web stranici je objavljen i plan 8-tjednih priprema, mogućnost treniranja sa iskusnim triatlonkama s točno određenim rasporedom i naravno na sva dodatna pitanja i informacije vezane se odgovara. 
Evo što je izjavila jedna natjecateljica (59 godina).. 
 

www.eltriatlondelamujer.org